Da ti nacrtam?!


Od 19. do 21.ožujka 2010. održana je akcija DA TI NACRTAM?!
Akciju su zajedno organizirali Udruga za promicanje vizualne kulture OPA, Društvo arhitekata Zagreba, Hrvatska komora arhitekata i Hrvatsko dizajnersko društvo. U sklopu njega održana je javna rasprava i pet arhitektonskih radionica za djecu pod vodstvom arhitekata, učitelja likovne kulture i razredne nastave.


 
U prostoru Trga Bana J.Jelačića održana je radionica “Na špici” namijenjena slučajnim prolaznicima. Zadatak je bio prisjetiti se kako zapravo izgleda naše urbano okruženje sakriveno iz velikih reklamnih panoa.
Istovremeno, na balkonu DAZ-a istaknut je veliki transparent DA TI NACRTAM?!, kao poticaj na razmišljanje slučajnim prolaznicima a u želji da se kontinuirano radi na podizanju svijesti javnosti o važnosti obrazovanja za ovo područje.
Transparent je nastao kao rezultat radionice koje je sa studentima dizajna ( Antonio Karača, Luka Reicher) vodio Dejan Dragosavac Ruta.

Javna rasprava


Javna rasprava 5 do 12 o položaju i sadržaju likovnog i vizualnog obrazovanja u prostorima DAZ-a imala je za cilj stvaranje jasnije slike o uključivanju struke u proces oblikovanja novog nacionalnog obrazovnog kurikuluma.

U raspravi je sudjelovalo niz stručnjaka iz područja koja u sebi sadrže vizualnu kulturu ili se dotiču područja vizualnosti: Sanja Filep, viša asistenica na Arhitekstonskom fakultetu, Ira Payer, dizajnerica i predsjednica Hrvatskog dizajnerskog društva; iz područja antropologije Tomislav Pletenac, docent na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropolgiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu te iz područja likovne metodike i prakse, Miroslav Huzjak, predavač likovne metodike na Učiteljskom fakultetu Zagrebu, Milena Matijević Medvešek, Iva Babaja, grafička dizajnerica, Ana Šobat, Gordana Košćec i Ida Loher, učiteljice likovne kulture s dugogodišnjim iskustvom, Jelena Bračun, urednica za likovnu kulturu u Školskoj knjizi; Aleksandar Battista Ilić, prodekan za nastavu na ALU u Zagrebu i suvremeni umjetnik te Danijel Kovač, kipar i pročelnik nastavničkog odjela na ALU te Rene Medvešek glumac i docent na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Jedinstven je stav struke da je satnica likovne kulture, najmanja u Europi, posve neadekvatna zadaći i ulozi koju ona treba odigrati u odgoju i obrazovanju mladih u suvremenom društvu. Također, s obzirom na opseg i važnost kompetencija koje obuhvaća ovaj nastavni predmet, potrebna je određena revalorizacija nastavnog plana i programa.

Od izuzetne je važnosti da pri donošenju dokumenata vezanih uz osnovno obrazovanje bude uvaženo argumentirano mišljenje struke kako bi se stvorili preduvjeti za dugoročno kvalitetnije obrazovanje.
To se osobito odnosi na novi nacrt NOKa u kojem je potrebno jasno definirati položaj likovne kulture na način koji osigurava kvalitetno obrazovanje za ovo područje.
Da bi se osigurala ta kvaliteta nužno je učiniti slijedeće: vraćanje satnice likovne kulture na najmanje dva sata tjedno, proširenje i djelomična revalorizacija sadržaja ovog nastavnog predmeta i promjenu naziva u vizualna kultura koji bi preciznije opisao širinu područja koje on obuhvaća.
Neki od argumenata:
Prevlast vizualnog u današnje doba, utjecaj dizajna i oblikovanja prostora na kvalitetu svakodnevnog života govore u prilog tome da se ovim sadržajima treba posvetiti puno više vremena i pažnje u obveznom obrazovanju.
Likovna kultura pokriva područje velikog broja kompetencija s područja arhitekture, urbanizma, likovne umjetnosti, dizajna i svih ostalih vidova vizualnog komuniciranja. Da bi se ovi sadržaji kvalitetno obradili i usvojili potrebno je više vremena i prostora u školskoj satnici.
Poznavanje vizualne komunikacije jedno je od temeljnih kompetencija koje danas treba imati svaka osoba da bi opstala u suvremenom društvu. Vizualna pismenost i kreativnost koje se razvijaju na nastavi likovne kulture utječu na radnu sposobnost i na kvalitetu života općenito.
Hrvatska značajno zaostaje za europskim prosjekom/standardom s obzirom da većina zemalja ima 2, 3 pa i do 6 puta veću satnicu! Zemlje s najvećom satnicom likovne/vizualne kulture kao što su Finska, Švedska, Francuska su najkonkurentnije zemlje Europe (primjer: problem zagađenja okoliša građenjem je u Hrvatskoj izrazito prisutan dok ga skandinavske zemlje imaju u vrlo maloj mjeri. Taj se problem može riješiti samo sustavnim obrazovanjem.).
Uz tehničku kulturu, likovna je kultura jedini predmet koji trajno njeguje učenje vještina i znanja kroz konkretan rad i nudi pravu mogućnost integrirane projektne nastave što je jedan od ciljeva suvremene škole.
Još jedan sat likovne kulture nudi rasterećenje učenika jer je to nastava u kojoj učenici imaju mogućnost samoostvarenja. To je nastava okrenuta prema djetetu, u kojoj ono ima mogućnost razvijati svoju individulanost. Djetetu treba dati dovoljno vremena za razvijanje kreativnosti i vlastitog mišljenja jer se u protivnom kod djece gomila frustracija koja rađa agresiju. Vremenski ograničena i kroz tjedne rascjepkana nastava zakida učenike za iskustvo učenja kroz samoistraživanje.
Suvremena nastava likovne kulture potiče stjecanje aktivnih znanja te uči djecu gledati i misliti interdisciplinarno.
Također je zaključeno da satnica likovne kulture ne smije biti manja od programa tog predmeta (što se dogodilo kada je ukinut jedan sat).
Dva sata likovne kulture ne smiju biti izborni sadržaj već obvezan minimum tokom osnovnog obrazovanja.
Naše obrazovne standarde potrebno je uskladiti s evropskim, pri tome poštujući i dugu tradiciju likovnog obrazovanja u Hrvatskoj.
Kontinuirano treba raditi i na pripremanju programa za edukaciju i usavršavanje samih edukatora za ovo područje.
Kao jedna od posljedica nepoštivanja struke a koja ima trajne negativne učinke na edukaciju u našim školama, istaknuo se i problem nedostataka likovne tj.dizajnerske recenzije udžbenika. Bitno je da tu recenziju vrše profesionalci s područja grafičkog dizajna. Vizualna kvaliteta (pismenost) metodičkih materijala omogućuje kvalitetnije i lakše učenje (s obzirom da najviše sadržaja usvajamo vizualno).
Sve ove promjene potrebno je provesti transparentno, kao rezultat konsenzusa struke. U tom smislu, potrebno je oformiti radnu skupinu koja bi se sastojala od neovisnih stručnjaka iz više područja a koja bi izradila prijedlog programa uvažavajući mišljenje struke i reagirajući na potrebe suvremenog društva. Prijedlog je da tu skupinu čine profesori likovne kulture koji rade u nastavi, profesori sa visokih učilišta koji obrazuju edukatore, pedagozi, dizajneri, arhitekti, stučnjaci koji se bave medijskom kulturom. Rad te skupine ne smije biti unaprijed ograničen minimalnim prostorom sadašnje satnice koja je diskreditirana u zadnjoj reformi školstva, već kao rezultat cjelovitog promišljanja kvalitetnog školstva.