Peticija 2009.


Peticija je organizirana 2009. godine. Prikupljeno je ukupno 3167 potpisa. Tekst i rezultati peticije uručeni su mr. sc. Vini Rakić, ravnateljici uprave za nacionalni kurikulum pri MZOŠ, te mr. sc. Zrinki Vrabec Mojzeš, savjetnici za društvene djelatnosti u Uredu Predsjednika RH.


Često se govori o tome kako su učenici u našim školama preopterećeni. To je bio i jedan od argumenata zašto je 1995. satnica likovne kulture smanjena s dva na jedan sat tjedno. Ipak, priča o preopterećenosti postoji i dalje pa se postavlja pitanje je li problem u broju sati tjedno ili količini sadržaja koje treba savladati u tom istom tjednu.
Kada bi učenike pitali što je to što ih opterećuje odgovor svakako ne bi bio da je to jedan sat likovne kulture, tj. jedan sat crtanja, slikanja i oblikovanja, sat u kojem imaju mogućnost da se izražavaju i da stvaraju. I što je još važnije, likovna (vizualna) kultura podrazumijeva cjelovito učenje i uključuje istraživanje niza različitih područja, od prirode i društva do informatike.

Na nastavi likovne kulture razvija se: sposobnost opažanja, logičko i divergentno mišljenje, stvaralačko mišljenje, estetski kriteriji, inovativnost, kreativnost, fina motorika… Sve su to sposobnosti koje će učenicima pomoći u savladavanju drugih nastavnih predmeta. Likovna kultura ne opterećuje učenike već ih priprema za život.
Na nastavi likovne kulture se gleda, istražuje dodirom, crta, slika, modelira, rastavlja na dijelove i sastavlja u cjelinu, uspoređuje, izrađuje skice i studije, uči planirati i razumijevati proces, upoznaje materijale… Rad u konkretnim materijalima opušta učenike a svaki zadatak nudi mogućnost za izražavanje, potiče samostalnost i jača osjećaj samopouzdanja. Na nastavi likovne (vizualne) kulture se uistinu uči – uči kroz iskustvo i bez napora.

Također je važno reći da stvaralačka nastava kakvu potiče likovna kultura i sadržaji koje ona nudi kod mladih grade pozitivne osobine i navike; sposobnost samoizražavanja, stvaralaštvo, razumijevanje drugog i drugačijeg… To su one osobine koje potiču razvoj zdravog, pozitivnog i otvorenog društva.

 

ZAŠTO JEDAN SAT LIKOVNE KULTURE TJEDNO NIJE DOVOLJAN?

Vidom primamo više od 70% informacija. Gotovo ne postoji područje ljudskog djelovanja za koje nije bitna brzina i kvaliteta vizualnog opažanja, sposobnost prepoznavanja vizualnih poruka i simbola, estetska osjetljivost, sposobnost predočavanja kroz skice ili nacrte, stvaralačko mišljenje…

Nastava likovne kulture podrazumijeva posjete muzejima, galerijama, kulturnim spomenicima, upoznavanje nacionalne i svjetske kulturne baštine, povezivanje različitih područja ljudskog djelovanja, izražavanje vlastitih misli i osjećaja, povezivanje različitih osjetila, oblikovanje u konkretnim materijalima, estetsko uređenje okoline…
Za sve ove sadržaje i aktivnosti u školskom je rasporedu ostavljeno najmanje prostora. Jedan sat nastave likovne kulture nedovoljan je za izvođenje praktičnog rada u raznim likovnim tehnikama pa se nastava često organizira u blok satovima svaki drugi tjedan. No u oba slučaja nemoguće je ostvariti kontinuitet u radu. Gotovo da se radi o sporadičnim informacijama a ne sustavnom obrazovanju za ovo područje.
Područje vizualnog vrlo je široko a njegova prevlast u današnjem društvu sve je izraženija. Tako je sve više sadržaja s ovog područja koje je nužno upoznati i razumijeti. S druge strane, satnica se prepolovila. Hrvatska svojom satnicom od jednog sata likovne kulture tjedno znatno zaostaje za razvijenim europskim zemljama koje su uvidjele koliko je vizualna kultura bitna u stvaranju produktivnog, inovativnog i kreativnog društva.
Naši susjedi imaju uglavnom 2 h/tjedno (Slovenija, Češka, Slovačka), a zemlje zapadne i sjeverne Europe od 3 h/tjedno sve do 12 h/tjedno u Norveškoj.
Dugoročne posljedice ovakve obrazovne politike vidljive su na mnogim područjima, od kulture do gospodarstva jer se neprestano zanemaruje činjenica da je za kreativnost i inovativnost mlade potrebno sustavno odgajati.

LIKOVNA ILI VIZUALNA KULTURA?
Nastava likovne kulture obrađuje raznovrsne sadržaje s područja vizualnih umjetnosti, vizualne komunikacije i svega onog što nazivamo vizualnom kulturom: likovna umjetnost, arhitektura, urbanizam, dizajn, fotografija, film i medijska kultura… Na nastavi likovne kulture učenici aktivno promatraju i istražuju svijet koji ih okružuje, uče razumijevati vizualne poruke koje do njih dopiru svakodnevno preko različitih medija i stvaraju kritički odnos prema cjelokupnoj vizualnoj okolini (od uređenja prirodnog i urbanog okoliša do oblikovanja uporabnih predmeta, plakata itd.).
Naziv VIZUALNA KULTURA jasnije opisuje širinu sadržaja koji se obrađuju na ovom predmetu.

ZAŠTO UDŽBENICI NA NASTAVI LIKOVNE KULTURE?
Suvremena nastava zahtijeva od učenika aktivno sudjelovanje u nastavi. Da bi takva nastava bila moguća potrebno je svakom učeniku omogućiti materijal za rad i jednostavan pristup informacijama. Udžbenik iz likovne kulture nije knjiga u kojoj se gomilaju stručni pojmovi već materijal koji omogućava učeniku da samostalno istražuje, povezuje sadržaje i upoznaje svijet vizualne kulture.
Zbog neadekvatnih vremenskih mogućnosti za upoznavanje naše i svjetske kulturne baštine kroz posjete izložbama te kulturnim spomenicima ukidanjem udžbenika iz likovne kulture učenici su zakinuti i za temeljnu vizualnu informaciju o ovim sadržajima.
U jednom udžbeniku likovne kulture nalazi se u prosjeku oko 100 reprodukcija vrhunskih primjera domaće i svjetske umjetnosti, arhitekture i dizajna. Zbog različitih kulturnih i socioekonomskih razloga za više od 50% mlade populacije ovo je jedini način da se susretnu s informacijama s ovog područja. Mnogi od njih tek će nekoliko puta tijekom školovanja posjetiti muzej ili galeriju, obići spomenike domaće kulturne baštine (a o evropskoj i svjetskoj da i ne govorimo).
Korištenje udžbenika omogućuje svakom učeniku kvalitetne vizualne poticaje bez obzira na materijalne uvjete kojima škola i sredina raspolažu (mogućnost video projekcije, posjet izložbi…).
Udžbenik također omogućuje roditelju da prati koje sadržaje učenik savladava kroz nastavu likovne kulture te na koji ga način ti sadržaji pripremaju za daljnji život.
Važno je naglasiti da se povećanjem satnice likovne tj. vizualne kulture i upotrebom udžbenika već od prvog razreda osnovne škole stvaraju preduvjeti za sustavni odgoj i obrazovanje na ovom području. Ukoliko ne omogućimo mladima susret s ovim sadržajima već u osnovnoj školi teško je očekivati da ćemo kasnije imati društvo koje ima interes za vizualnu kulturu, te cijeni i razumije važnost ovog područja u širem društvenom i ekonomskom kontekstu.

TREBAMO SE ZAPITATI:
Želimo li imati publiku u našim muzejima i galerijama, poduzetnike koji razumiju i prepoznaju važnost kvalitetnog dizajna, upravitelje lokalnih zajednica koji ulažu u urbanistički razvoj svog kraja i kvalitetnu arhitekturu…?
Želimo li da vizualno obrazovanje naše djece (budućih arhitekata, dizajnera, inženjera, informatičara, frizera, turističkih radnika…) ovisi o osobnim afinitetima roditelja, plaćanju privatnih tečajeva te slučajnim «susretima» s umjetničkim djelima, kvalitetnom arhitekturom i dizajnom?
Jesu li udžbenici iz likovne kulture uistinu toliko skupi da ćemo kao društvo radije ignorirati sve one posljedice koje niska razina vizualne pismenosti i kulture ostavlja na našoj ekonomiji, turizmu i kulturi općenito?
Trenutno su u procesu nastajanja dva bitna dokumenta koja će odrediti kvalitetu i smjer vizualnog obrazovanja u hrvatskom školskom sustavu. To su Nacionalni obrazovni kurikulum i Zakon o udžbenicima. Važno je da u sadržaju tih dokumenata vizualna kultura dobije prostor i značaj koji joj pripada s obzirom na njenu važnost u suvremenom društvu.
Vizualna kultura zastupljena je u svim područjima ljudske djelatnosti: ona je univerzalno sredstvo komuniciranja našeg vremena. Vizualna pismenost i temeljno obrazovanje s područja vizualne kulture treba biti dostupno svima i ono počinje u osnovnoj školi.
Jedan sat likovne kulture tjedno nije dovoljan da bi se kvalitetno upoznali svi sadržaji koje likovna tj. vizualna kultura obuhvaća. Ukidanjem udžbenika iz likovne kulture ukida se dostupnost i jednakost prava na kvalitetno obrazovanje.

Stoga Vas pozivamo da nas svojim potpisom poduprete u peticiji kojom tražimo:
1. Povećanje satnice likovne/vizualne kulture na najmanje dva sata tjedno.
2. Zadržavanje obveznih udžbenika na nastavi likovne/vizualne kulture.
3. Promjenu naziva nastavnog predmeta likovna kultura u vizualna kultura.